
Na levoj obali reke Gračanke, 5 km udaljen od Prištine, u selu Gračanica, nalazi se jedan od najlepših spomenika srpske srednjovekovne kulture – manastir Gračanica, graditeljsko remek-delo srednjovekovne Srbije.
Manastir je podigao kralj Milutin u 14. veku, tačnije gradnja je završena 1321. godine.
Postoji legenda o nastanku manastira koja kaže da je kralj Milutin sagradio ovaj manastir jer mu se u snu pred bitku na reci Gračanki, javio andjeo Gospodnji , koji mu je saopštio da će pobediti u bitci, a da kao zahvalnost Bogu na pomoći, podigne manastir u obliku koji će mu se prikazati.
Tako je i bilo, kralj Milutin je izvojevao pobedu, i kao zahvalnost podigao je crkvu i posvetio je Bagovestima Bogorodice.
Kralj Milutin je dve godine posle smrti 1321. godine proglašen za sveca, jer je za vreme svoje vladavine koja je trajala 39 godine podigao ili obnovio 47 hramova.
Kralj Milutin sahranjen je, po sopstvenoj želji, u crkvi Svetog arhiđakona Stefana u manastiru Banjska, ali mošti nisu tamo i ostale, jer su u sklanjanju pred Turcima prenete u Sofijsku Sabornu crkvu, koja je do danas ostala mesto hodočašća zbog moštiju kralja Milutina, koje bugarski narod, kao i srpski, smatra svojom svetinjom.
Od prvobitnog manastirskog kompleksa nije ostalo ništa osim crkve, koja sama po sebi predstavlja jedan od najbolje očuvanih crkvenih spomenika srednjovekovne Srbije. Crkva je posvećena Uspenju Presvete Bogorodice, i predstavlja petokupolnu gradjevinu sa osnovom u obliku krsta i fasadama od naizmeničnih redova opeke i kamena.
Crkvu čine dva dela: glavna crkva i spoljašnja priprata, koja je kasnije prizidana uz zapadnu fasadu crkve. Prvobitno, priprata je bila otvorena sa tri strane, ali ti otvori su zazidani u 16. veku, kako bi se učvrstila konstrukcija. Sama crkva je gradjena na temeljima vizantijske bazilike iz 11. veka, mada se kasnijim arheološkim istraživanjima došlo do saznanja da ispod temelja crkve postojale i gradjevine iz čak 6. veka.
Živopis u Gračanici radjen je u nekoliko etapa. Najstarije i najbolje freske nalaze se u hramu i unutrašnjoj priprati, i potiču iz 1321. godine, i odlično su očuvane, a oslikali su ih grčki majstori iz Soluna, nadaleko čuveni Mihailo i Evtihije.
Manastir Gračanica je i prvi manastir gde je oslikana ustrojena loza Nemanjića sa 16 portreta, koja počinje njenim osnivačem – Stefanom Nemanjom i završava se kraljem Milutinom. Na ulazu u crkvu jedan nasuprot drugom, nalaze se portreti kralja Milutina i njegove žene Simonide, kojoj su oči oštećene na ovoj ikoni, a koja je inspirisala čuvenog pesnika Milana Rakića da napiše jednu od najlepših pesama novije srpske književnosti – “Simonida”.
Vreme 14. i 15. veka bio je period velike duhovne slave manastira, gde je u to vreme živelo stotine monaha koji su razvili veoma intenzivnu duhovnu i umetničku delatnost.
U drugoj četvrtini 16. veka tu je bilo i središte novobrdskog mitropolita koji je u manastir doneo i prvu štampariju, a od knjiga koju su tu štampane sačuvano je samo nekoliko , od kojih je najzanimljivije Četvorojevanđelje sa zastavicama iz 15. veka. U manastiru Gračanica se čuva i zbirka starih ikona, među kojima je i ikona Hrista Milostivog iz 14. veka koja je jedinstvena po svojim dimenzija (269 cm x 139 cm).
https://www.youtube.com/watch?v=iuAB85YW7X0
U riznici, od koje je vrlo malo ostalo jer je dosta stradala kroz vekove, čuva se, izmedju ostalog i filigranski krst iz 1730. godine i dve plaštanice, a spred oltara je kivot sa moštima Svetog Stefana Novog-ikonobranitelja koji je postradao u 8. veku od ikonobornih jeretika u Carigradu.
Danas ovde postoji omanje sestrinstvo i o manastiru brinu monahinje koje se bave ikonopisanjem, vezom i drugim monaškim poslušanjima. U ratu na Kosovu, tokom 1999.godine, Gračanica je više puta granatirana od strane albanskih ekstremista ali nije pretrpela značajnija oštećenja.
Zbog političkih prilika na Kosovu, do manastira se danas može doći samo uz vojnu pratnju KFOR-a. Od 2006.godine manastir Gračanica se nalazi na UNESCO listi svetske baštine u opasnosti.