Manastir Jazak



x

    Ime

    E-mail

    Poruka

    Manastir Jazak  je najmlađi od svih Fruškogorskih manastira, s obzirom da je gradjen od 1736. do 1758. godine.

    Dva kilometra severno od manastira nalaze se ostaci urušenog  Starog Manastira Jazak, koji je, po predanju,  osnovao despot Jovan Branković (1499-1502) krajem 15. veka.   Bio je posvećen Vavedenju Presvete  Bogorodice.   1705. godine  monah Hristofor doneo mošti svetog cara Uroša, poslednjeg srpskog vladara iz dinastije Nemanjića,  iz manastira Sudikove kod Nerodimlja, a 1741. mošti će biti premeštene u novoizgradjeno manastirsko zdanje.  

    Tokom Drugog svetskog rata, 1942.g, mošti cara Uroša su   prenete u Beograd zajedno sa moštima kneza Lazara i sv. Stefana Štiljanovića, a iz beogradske Saborne crkve mošti cara Uroša,  su vraćene u Jazak 22. septembra 2001.

    Godine 1736. doneta je odluka o izgradnji nove crkve u baroknom stilu, i sav iventar iz starog manastira je prenet u novu crkvu. Novi manastir je  osveštan 1758.godine, i to od strane tadašnjeg mitropolita, Pavla Nenadovića.  Stari Jazak,  kao ženski manastir,  1774. godine biva ukinut uredbom Marije Terezije, a kasnije  biva i  srušen.

    Danas, manastirski kompleks se sastoji iz crkve sa zvonikom i konacima koji sa  okružuju crkvu sa tri strane,  a na  četvrtoj strani se pruža visoki zaštitni zid. U manastirski kompleks uvodi  prolaz kroz koji se ulazi u travnato  dvorište  koje je veoma lepo uredjeno, sa mnoštvom  brižljivo gajenog cveća koji čine ovaj manastir posebnim. U sredini dvorišta  je  crkva sa  zvonikom, koja je zidana naizmeničnom upotrebom crvene cigle i belog kamena. Uz crkvu se naslanja trospratni monumentalni barokni  zvonik izgradjen 1803.g.

     

    U unutrašnjosti  crkve  preovladava ikonostas koji ima ukupno 58 ikona, a  izradio ga je, u baroknom stilu,   čuveni slikar Dimitrije Bačević 1769. godine, uz pomoć svojih ucenika Teodora Kračuna i Dimitrija Popovića. Veliki pozlaćeni krst nalazi se na vrhu ikonostasa . U crkvi se nalaze i tri trona ukrašena ikonama: tron Cara Uroša (ispred koga se nalazi kivot sa njegovim moštima),  Bogorodičin i arhijerejski tron sa ikonom svetog Nikole.  Oslikavanje zidova  je rađeno u dva perioda, 1761.godine i 1892-99.godine, a najveći radovi na manastirskom kompleksu radjeni su u periodu 1926-1930.godine.

          

    Kao i mnoga zdanja u peridu II svetskog rata, stradali su manastirski konaci i veći deo  imovine u njima.  Crkva je  ostala neoštećena. Po završetku rata, manastir je obnovljen.

    no images were found