Manastir Manasija



x

    Ime

    E-mail

    Poruka

    Manastir Manasija

    U dolini reke Resave, po kojoj je manastir prvobitno nosio ime, na samo kilometar od Despotovca, nalazi se jedan od najznačajnijih srpskih srednjovekovnih manastira i nadaleko čuven po svojoj „Resavskoj školi“ – Manastir Manasija.  

    Na  pažljivo odabranom mestu, na šumovitom uzvišenju,  manastirsku crkvu posvećenu sv. Trojici  „čuva“ visoko utvrđenje od 11 kula.

    Istorija i značaj Manastira

    Manastir je zadužbina despota Stefana Lazarevića, sina kneza Lazara i kneginje Milice Hrebeljanović. Despot Stefan je manastir  podigao između 1407. i 1418. godine, kao svoj  mauzolej, gde je i sahranjen 1427.godine. Mada je godinama trajala polemika medju naučnicima da li su posmrtni ostaci nadjeni u manastiru njegovi ili njegovog brata Vuka, 2014.godine zvanično je potvrdjeno da se u manastiru nalaze mošti despota Stefana Lazarevića.

    Despot Stefan Lazarević, u narodu poznat kao Stefan Visoki  zbog svoje građe a i zbog  visokog ugleda koji je imao medju svojim narodom a i evropskom vlastelom, na vlast je došao 1389.godine, kada je na Kosovskom boju poginuo njegov otac, knez Lazar, a on kao maloletan preuzeo vlast, zajedno sa svojom majkom Milicom Hrebeljanović. Kada je postao punoletan, njegova majka se kao monahinja Evgenija zamonašila i prešla u svoju zadužbinu-Ljubostinju.  

    Iako je važio za jednog od najboljih vitezova „Zmajevog reda“ i bio jedan od najboljih vojskovodja, on je takodje imao i drugu umetničku stranu. Njegova književna dela ga svrstavaju u red najboljih srpskih srednjovekovnih književnika, a najznačajnija  dela su “Zakon o rudnicima”, “Pohvalno slovo Knezu Lazaru” iz 1403. godine, kao i “Slovo ljubve” iz 1409. koji je jedan od najlepših tekstova srpske književnosti.

    Ubrzo po svom osnivanju, manastir postaje stecište velikog broja učenih ljudi, koji bežeći pred Turcima, ovde pronalaze svoje utočište. Zahvaljujući njima Manasija postaje istaknuti kulturni centar despotovine, gde se odvijala književna delatnost i gde je oformljena  takozvana „Resavska“ prepisivačka škola. Svojim  radom ova škola je imala značajan uticaj na budući razvoj srpske književnosti.

    Prvo veliko stradanje manastira bilo je 1456.godine, kada su (po pretpostavkama)  stradale trepezarija i još neke značajne gradjevine. Tri godine kasnije, Turci su osvojili Srbiju, a manastir su koristili kao važno odbrambeno mesto. Manastir je još nekoliko puta u svojoj istoriji razaran i pljačkan, a tek krajem 19. veka započinje obnova manastirskog kopleksa i crkve.

    Arhitektura manastirskog kompleksa i crkve

    cropped-cropped-cropped-manasija6.jpg

    Specifičnost manastira Manasija predstavlja utvrdjenje oko crkve Sv.Trojice, koju okružuju jedanaest kula, od kojih je najveća „Despotova kula“. Ovo utvrdjenje predstavlja vrhunsko ostvarenje srpske arhitekture kasnog srednjeg veka, s obzirom da je na udaljenosti od dva metra oko bedema podignut još jedan odbrambeni  zid, a ovakav model gradnje primenjen je i prilikom izgradnje Smederevske tvrdjave.

    Crkva Sv. Trojice predstavlja drugu po veličini crkvu medju srednjovekovnim manastirima, odmah posle crkve manastira Visoki Dečani. Crkva spada među najreprezentativnije građevine moravskog stila graditeljstva, iako se u dekorativnim elementima razlikuje od drugih crkava ove epohe.  Fasade manastira Manasija su pokrivene tesanikom i tankim slojem maltera, a ona sama predstavlja  petokupolnu građevinu, trikonhosne osnove, sa velikim centralnim kubetom koje počiva na četiri monumentalna stupca s polukružnim kolonetama.      

     Freske

    Iako teško oštećen,  živopis  crkve čini izuzetnu umetničku celinu u kojoj su sabrana bogata iskustva srpskog srednjovekovnog slikarskog stvaranja. Sve freske su  islikane virtuoznom tehnikom najkvalitetnijeg ikonopisa tog doba.

    Iz nekadašnje veličanstvene celine koja je slikana na površini od preko 2000 m2, danas se u fragmentima vide i izdvajaju freske scena Hristovih čuda, Hristove parabole o bogatašu i siromašnom Lazaru, carskoj svadbi, bludnom sinu, kao i druge scene iz Hristovog života; Uspenje Bogorodice, na zapadnom zidu, monumentalni portret despota Stefana u ktitorskoj kompoziciji na zapadnom zidu.

    Manastir danas

    Danas je manastir Manasija ženski manastir i to od 1954. godine  kada su ga naselile monahinje.  Obnova  manastirskih konaka započela je  1932. godine kada je sagrađen sprat prvobitnog konaka, a potom 1977.  je sagrađen konak koji se i danas nalazi u okviru manastirskog kompleksa . 1985. godine je sagrađen konak za goste, čiji sastavni deo čini svečana trepezarija, kao i biblioteka.

    no images were found